beats by dre cheap

***

Prije nekih 4 mjeseca dobila sam mail od jednog A da se pridruzim faceu, pretpostavljam preko opcije dodaj prijatelje sa hotmaila..Otisla sam na njegovu facebook stranicu , i preletila preko nje uzduz i poprijeko, sve otvorila sto je pustio da javnost vidi i uvjerila se o kojem A je rijec...Upoznala sam ga preko taggeda, razmjenili adrese i tako zapoceli razgovor bas na dan kada me je idiot izbrisao sa msn... Obasipao me je komplimentima, koji meni nista nisu znacili, nije mi se ni fizicki svidio, kao ni cinjenica da voli oruzje i da ide na nekakve obuke i da ima jos dvojicu brace.... Izbrisao me je sa taggeda iz boga pitaj kojeg razloga, ali ne i sa msn, no ja sam ionako frustrirana i ljuta mojim ocajnim,  uzaludnim  pokusajima, odlucila prekinuti kontakt snjim...

Nista vise nakon S nije moglo biti isto...Cak ni s cinjenicom da se ozenio nisam ga prestala voljeti, misliti na njega...Jednostavno nisam mogla tek tako ici dalje....Mnogi se oporave, ali ne i ja, koja sam jedinu utjehu nalazila u novinama i knjigama....Mucila su me pitanja, zar me nikad bar malo nije volio, zar nikad nista nije osjecao prema meni, osim mozda bratske ljubavi... A ja sam njega iskreno voljela i to me zaista jako boljelo....

Pokusavala sam svoj  emotivni zivot pomjeriti s mrtve tacke, sto bi neko izlascima s drustvom, ja vjecito u kuci pred svojim pcjem i loggovanjem na razne drustvene mreze.... Lijecila sam se shopingom, dok me tuga razdirala  i u svim prolaznicima zamisljala njegov lik....

Svjesna sam da godine prolaze, da su moje zelje irealne i da je on sada tudji covjek, da ima porodicu i svaki moj ocajni pokusaj da upoznam nekog, bio je uzaludan, jer niko nije bio kao on... Na kraju sam odustala od potrage i pomirila se sa sudbinom da nikad necu imati ni prijatelja, a kamoli muza kao zastitnika i da cu se u zivotu morati snalaziti sama kako znam i umijem...

Nazalost kako se moj put u Istanbul priblizava, tako ne mogu sprijeciti ni spominjanje i evociranje uspomena na njega...Sutim na te njihove price " mozda je vec postao babo"  i kako je bio smijesan , drag i simpatican i ne zelim spominjati, kako je taj dragi simpaticni decko, bio bezobrezan prema meni..
Niko i ne zna koliko mi je bilo tesko, koliko sam patila , koliko mi je nedostajao...Nesvijesno je uticao na mene....
Ma koliko zeljela da mi se odnekud javi, znam da se to po nikakvim silama zakona nece desiti....A sve bih dala da je opet tu, da bar znam sta je sa njim, sanjam ga, sanjam kako mi se iznenada javlja ....

Da sam bar tad mogla naslutiti, da cu jednog dana moci otici  u taj famozni Istanbul.....
Morala sam da prezivim , ignorisanja, brisanje mojih komentara, suze nakon ocekivanog eliminisanja sa msn, kao da mi je i sa time dao posljedni ne verbalni udarac, da ga zamrzim i konacno zaboravim, bas kao sto je i on mene....E prvi dolazak .... Izgubila sam sve sto mi je nekad mnogo znacilo...
U Istanbulu cu sto se naravno podrazumijeva, imati svoju sobu, dok ce njih dvoje biti sami u drugoj. Palo mi je na pamet, da bih mozda i da ne znam, mogla biti u njegovoj neposrednoj blizini....
Sutra mu je rodjendan.....
Pitaju me znam li mozda gdje je, spominjuci kako bi nas on sigurno odveo na neka popularna mjesta za razliku od E..Svaki moj uzaludni pokusaj da ga pronadjem na faceu kojeg toliko mrzim , i koji nije za mene,  izaziva u meni ocaj i strah kada ipak zalutam na stranici njegovog brata...
Njemu je bilo lako zaboraviti me, a ja i dalje trazim nacin...

Ponekad imam osjecaj kao da se ne zelim rijesiti tuge koja me vec 4 godine uzastopno poput stihije prati...
.....Ostavi me moja vilo bilo kad.....

Ne možeš pronaći mir izbjegavajući život”
http://shimonka.blogger.ba
22/07/2011 14:16