beats by dre cheap

*****

Sjedim ovdje za kompom u polumraku svoje sobe, dok su mi usi jos uvijek polu zacepljene od prehlade...Ne izlazi mi se nigdje, a trebala bih otici, bar do Merkatora...Nema mi konekcije, iako smo mi presli na BH Telecom, zbog idiota iz GlobalNeta, jer su nam nasli stari dug, na kojem je bilo skroz pogresno ukucano moje ime, i zbog njihovog idiotizma i lopovluka, i nerviranja,  pa se odlucih da napisem, sta mi se sve izdesavalo  od juna 2010 godine......

Pa krenimo redom.....

Mjesec maj, protekao je  u iscekivanju, kada cu konacno dobiti poziv za rad u kozm salonu...Mama je te noci bila bolesna od isijasa, nismo cijelu noc spavali , kada me je gazdarica zvala da dodjem da probam uraditi pedikir jednom staronji..Zatekle su me gljivice, za koje ja tad nisam imala pojma da se o njima radi, to je ujedno bilo i prvi put da radim tu vrstu tretmana, a onda je uslijedio citav niz, punjenja mozga, sta bih sve  u buduce trebala znati, blijedo sam je gledala i bila u potpunosti sigurna da mi te stvari nikad nece biti potrebne

Slijedio je niz mojih uzaludnih pokusaja, truda, da uradim, nekome, pedikir,  i depilaciju....Bilo je tu umazanih noktica od pregustog laka, zarezanih, iscupanih bradavica,  a i mojih ruku uljepljenih od voska.... To su bili moji prvi poceci rada na tim tretmanima, dok nisam stekla neku odredjenu rutinu, mada jos uvijek nisam sigurna, u steceno znanje......Tada sam bila sama sa gazdaricom , jer je A bila odlucila da pokusa da radi u C,  a onda, kad je izvidila citavu situaciju, i skontala da ne moze vise placuci ici na posao, odlucila je da se vrati.....Meni je bilo u to vrijeme jako nezgodno raditi sama sa gazdaricom, najgore mi je bilo kada bismo sjedile, ona bi vecinom sutila ili iznalazila sebi neke poslove, a ja bih  listala, glupe novine, dok  je svirala dosadna muzika na cdu, dok ja nisam odlucila da snimim nesto na cd,  zbog kojeg vise ni jedan drugi nije htio da radi, da bi jedna klijentica rekla da je najvjerovatnije  u pitanju virus...Desilo se i to da su kanali na tvu poceli da preskacu programe,  kad sam ja odlucila da ocistim prasinu sa njega koja se godinama sakupljala, tada sam rekla da sam se nanervirala i uzrujala  i da sigurno nije u pitanju nikakav virus jer imam jako dobar antivirusni program....Odnjela je dvd i tv da joj otac popravi i ocisti, da bi se na kraju ispostavilo da je glava bila zaglavljena...

Kada se A vratila, mislila sam da je rijec o nekoj starijoj osobi, bar starijoj, par godina od mene, a zapravo, A je samo godinu mladja, pa mi je tada bilo mnogo lakse.......U slobodno vrijeme, kojeg je bilo na pretek,  imale smo obicaj sjediti na prozoru i piti kafu, gledati trolejbuse i raju kako prolazi...Ja sam vecinom, kao i uvijek, bila glavni potrcko za sve, za odlazak do Amka, dok su me vatrogasci gledali, pa sam se sa jednim umalo sudarila, za odlazak do apoteke, a o gazdaricinim bankama da i ne pisem ....

U tim prvim mjesecima mog pocetnickog rada na skroz drugim tretmanima, osjecala bi se lose, dok bih dobivala baksis od ljudi, a bilo ih je dosta....Iako sam ih itekako zasluzila, osjecala sam se kao da primam sadaku, a ne baksis, jer su ti moji pokusaji, bili katastrofalni...

Bila sam ujedno i sretna, jer nikad prije nisam dobivala baksise, a kamoli  dzeparac, odnosno platu na procenat.....Nije to bio neki veliki iznos, ali meni je i to bilo dovoljno, jer od prijasnje gazdarice, nije bilo ni govora o placanju..Sjecam se da sam taj dan, kad sam krenula u komercijali srela A.....

Sto se tice klijenata, od poznatih upoznala sam samo jednu novinarku i zenu od jednog naseg redatelja......Najvise sam mrzila, kada  bi neko dosao pred kraj  radnog vremena,   i kada bi mi uzeo  lak, ili instrument iz ruke, kao i kada bih sama ostajala sa klijenticama, koje su najcesce dolazile na bikini, neke nisu bile bas razpolozene za razgovor, pa su nervozno trazile da zovnem gazdaricu, koja se izvlacila izgovorom da je u taxyju zaglavila u saobracaju,  a neke bi jednostavno zapocinjale pricu, sa pitanjima i potpitanjima, vezanim za tretmane, ili bi me nekoliko  puta upitale, pa sta ima kod tebe...Nisam se bog zna kako  trudila da privucem sebi klijente, kao prije, a nikada necu zaboraviti ni jednog arapa, kojeg sam masirala....Bio je nizak i ruzan , imao je zadah iz usta,  i "kopita" na nogama..Prvo se zadrzao nekih pola sata u wcu,cule smo ga kako hrakce, a onda je svoje carape ostavio na stolici, gdje je jedna zena ostavila svoje....

Dok sam ga masirala, citav sat mu je zvonio telefon, pa se javila gazdaricina mama, a on se tad pretvorio u pobjesnjelog leptira, jer ga je zvala njegova ljubomorna zena, koja je bila spremna , spakovati se i iz tako daleke zemlje ( vise se  ne sjecam odakle ) doputovati u Sarajevo..... Uzeo je svoje stvari i dok se oblacio svaki je komad odjece dobro otresao.....Ostavio nam je pozamasnu svotu novca u dolarima, a dovela ga je doktorica,  s velikim, trokrilnim guzovima, koja mi je rekla da mi treba slusni aparat, jer  je nisam u komercjali cula sta mi je pricala.......Trazio mi je broj telefona, jer sam mu se navodno svidjela, ( svaka se njemu zena svidja, htio je da ozeni i doktoricu, kojoj je napravio problem,no ona je sad sretna sa svojim kapetanom, za kojeg ce najverovatnije da se uda....) rekla sam da nemam, a onda je htio da uzme broj od salona, koji mu naravno nismo  htjeli dati, iznalazeci razne izgovore....To je bio ljetni period, kada smo ja i A bile same u salonu, pod kontrolom, gazdaricine mame, (koja nam je znala nekad nesto i  suknut, ), jer je gazdarica tad bila na moru sa svojim momkom, koji nas je jednom bio odvukao do Kiseljaka, zbog svadbe na kojoj smo trebale sminkati zvanice....... Tad je bila nedelja, kada smo isle, bila sam sretna, jer nikad prije nisam bila u Kiseljaku, zamisljala sam ga kao neki mali gradic, a zatekla me je najobicnija selendra....Dosle smo u hotel, gdje nas je cekala zena, koja nas je preporucila za sminkanje, popile kafu ispred, a onda krenule u jednu prostoriju, koja je bila odvojena za vec ispeglane kosulje i ostale potrepstine, u kojoj se nalazio i kamin... Dok sam mjesala pudere na zglobu svoje lijeve ruke, bacila sam pogled s prozora i vidjela veliko zeleno prostranstvo, oiviceno sumom, a ispred  deponija, starih djelova automobila...Cijelo vrijeme dok smo sminkale, do nas je dopirao smrad pecene jagnjetine...

Prvi put sam imala priliku da vidim kako se rade tetovaze i trajna sminka..... Vecih mojih uobicajenih gafova nije bilo, bar sam se trudila da ih ne bude, osim moje provale stoljeca da ne jedem sirovo voce, na sto smo svi popadali od smijeha i kada umalo nisam pala zbog jebene zuce,  pa sam morala nekako da se izvucem i slazem da me boli glava....

Prvi mjeseci, bili su dobri,  jer je bilo posla, a onda nekako od septembra mjeseca, kada se gazdarica vratila s ljetovanja, sve je krenulo lose.....Poceli su obilasci gatarama, stalno prevrtanje solje, i sta sve ne....Sve je manje i manje posla bilo, sjedila bih u salonu i gledala , tv.....Umirala od dosade....

Jednog jutra, dok sam brisala pod salona, uletio nam je inspektor, koji je trazio nase dokumente...Iako je covjek bio u pravu, ja sam na kraju, onako  ljutito rekla sta vi hocete, vec sam vise od 8 godina na birou, koji mi nikada nije nasao posao, sama trazim, ja ne mogu traziti dokaz od skole, jer vise nisam ucenica...Gazdarica me je tako prestavila i rekla da me ne zeli i nece prijaviti, a najsmjesnije mi je bilo kada je rekla da je ona bolesna zena, i da je bila na operaciji u Sloveniji ( a jest )... Ostao je blago zatecen , vise nista nije davio, samo nam je dao vrijeme i rekao da se dogovorimo, a nas 3 sjele smo okaharene, ne znajuci sta da radimo...Tad sam bila rekla da me otpusti, A je pocela da place, gazdarica je po obicaju sutila, nasmijala se i rekla da me nece pustti da idem.

Cijelo vrijeme smo strahovale, vise nismo oblacile uniforme, gadila mi se odjeca, nakon sto bih nekome radila pedikir, a narocito gljivicu jednom starohanu, koji je bio redovan i kojem sam turpijajuci par puta raskrvarila nokat, vise nismo mogle raditi u 2 smjene, pa smo dolazile u 1, dok se nije gazdaricina mama umjesala i rekla da je to kasno, pa smo radile od 12,  i u psljdenje vrijeme, ostajale do 6, jer je bilo dana, kada nam niko nije usao u salon…Gazdarica je vazda kasnila….

Imam osjecaj da je sve nekako krenulo od trenutka kada je gazdarica izbacila iz salona, jednu zenu , koja je socijalni slucaj i nije bas sva svoja, jer od tada sve je bilo naopako, njena bolest, trudnoca ( test za trudnocu sam ja morala da odletim i kupim i to bas na dan kad se S vratila iz Istanbula,) njen raskid sa A, nedostatak posla.... Sumnjala je u sve i svasta, a istovremeno, naivno vjerovala svakome....

Nikad necu zaboraviti ni njenu galamu na sina H i njegovu curu, iz Srbije, za koju smo mislili da je trudna i da ima usi u kosi..Njenog bivseg muza, koji ima sinu u nozi, ali se ne da, cudaka, koji je navodno vidovit,  i koji je valjda bio u redovima dervisa....

Zapala je u nevidjene dugove, izmedju ostalog i pretnju da ce je izbaciti iz stana, ukoliko ne plati kiriju,  ja i A smo bile zadnje na spisku o placanju....Pokusavale smo joj na sve moguce nacine dati do znanja, da smo tu samo radi nje, i da ne mozemo vise tako raditi, a ona bi svjesna svega, samo ignorisala i prelazila s teme na temu.... Svaki dan smo ja i A raspravljale, i polemisale, kako sjesti sa gazdaricom i otvoreno razgovarati, dok nisam ja skupila hrabrosti i rekla sve sto sam trebala.....Na kraju sam jednostavno odlucila da je napustim..Uradila sam to na najbolji moguci nacin, rekla da ne mogu vise samo sjediti i nista ne raditi da mi trebaju pare za kartu , da joj zelim sve najbolje i da sam joj zahvalna na svemu, zagrlila sam je  i rekla da pozdravi mamu, nije se bog zna kako iznenadila ,a nije me ni sprjecavala da odem, samo mi je rekla da sam mozda mogla uzeti duzi period odmora i da ce me mozda zvati, kad se porodi, jer A nece moci sama da radi, medjutim, ja sam se par puta cula sa A i ona mi je rekla da gazdarica ima namjeru da zovne svoju staru radnicu, skojom nije bila u dobrim odnosima, da dolazi po potrebi, jer ona radi u wellness centru takodje kad zatreba, jedna stara, usjedjelica koja voli macke.... Ne znam jeli A tada kad sam rekla da sam odlucila da ih napustim, bila  ljuta na mene, navodno joj je bilo krivo, ali, ona je sa zavrsenim fakultetom kozmetologije, ostala tu  da radi, ( ona joj je ionako bila miljenica, za koju je govorila da bolje radi, ja sam vecinom sve sama pokusavala i radila sto je i dobro jer nemam nista od gledanja,  ali ni A ponekad nije dozvoljavala, da radi neke tretmane ), a ja evo vec skoro 2 mjeseca ne radim, i odmaram..... Izbjegla sam, kupovinu poklona za praznike koje sam vecinom radila, ( kao i svake subote, dok je A imala privilegiju, da uzme slobodan dan kad  hoce i da ne radi svaku subotu, dok sam ja svoje slobodne subote mogla na prste nabrojati ) rodjendane  a i poplavu koja se gotovo svake godine desi u ovom periodu....

Naravno, uslijedile su odmah gnjavaze da idem traziti, drugi poso, uslijedili su mailovi, od kojih se meni kosa dizala na glavi..Konkurisala sam na 6 radnih mjesta, pa nista ni od jednog....

Bila sam i u Radon Plazi.....Ocekivala sam da cu zateci, super opremljen salon i ljubazno osoblje,  citavo vrijeme bila sam pod strahom i stresom, a zatekao me je brisan hladni prostor...Sa mnom zajedno bila je i jedna djevojka, fizioterapeut, a izgleda da smo samo nas dvije i predale dokumenta iako sam poslije cula da ih je trebalo biti vise....

Dosla sam  to jutro u 10 sati, kako mi je receno, dok je snijeg  vani nemilosrdno padao... Nije mi odgovaralo radno vrijeme od 10 do 6 i od 2 do 10, i vikendom od 3 do 10 (  isto radno vrijeme vazi i za nedelju ) pa sam gotovo moljecivim glasom , upitala vazi li jos uvijek da ja radim do 8, i nije upalilo....Ostala sam taj dan do 6, kako sam se bila dogovorila stom curom, koja se vratila, da bi dosla u 2 i ostala do 10.... Morale smo da napravimo neki razmjestaj u salonu, (  naravno od nas se ocekivalo i da ga ocistimo ), a da ne pisem i da smo nas dvije morale, sastaviti spisak, najpotrebnijih kozmetickih sredstava, za pocetak....To je jos jedna stvar koja mi se apsolutno nije svidjela...  Ne znajuci sta da radim sama, dok nje nije bilo u salonu, kupila sam glupi Story i tako ubila dosadu do pola 2,  a onda smo cijelo vrijeme presjedile same i  smrzavale se, dok je u drugim prostorijama bilo prevruce.....Salon je povezan sa bazenom, pa se izmedju ostalog stalno cuje galama  i glasna muzika.....U medjuvremenu dok sam citala, dobila sam poziv od Centrala , jer sam i tamo konkurisala i dogovorila se da dodjem u petak u 3.....Tako je i bilo, sutradan sam otisla ponovo u Plazu, da bih rekla da sam nasla drugo radno mjesto i da bih uzela svoje stvari koje sam ostavila, i sva sretna raspalila sa S do Felinija.....Jedino mi je zao sto nisam stom curom, bar broj telefona razmjenila, bas se pitam , jel ostala tu da radi, jer se ni njoj nista nije svidjelo, pa cak ni plata od 600 KM.

Central mi bas nije trebao, jer meni tamo definitivno nije mjesto....Otisla sam na razgovor i upoznala D za koju sam vec unaprijed znala od A koja mi se zalila da je zena pravi zolj.... Vidjela sam da je to zapravo jedna dama , koja je duzi period svog zivota provela u Francuskoj.....Rekla sam sve onako kako jest, a ona mi je suknula kako ima ljudi koji se ne znaju prodati, a izmedju ostalog njoj treba neko ko perfektno zna engleski  jezik , pa mi je rekla da ce me zvati nakon 2 sedmice, jer je imala jos najmanje 6 kandidatkinja da primi, i svaku bi htjela da isproba, ali nema vremena... ..... Evo vec je i druga sedmica prosla , sto je siguran znak da me nece zvati, a i ako me zovne, sigurna sam da,  me nece primiti, jer, moje znanje engleskog jezika nije perfektno, ( a ja sam toliko lijena, da mi je mrsko da  upalim Rosetu Stone i pocnem da ucim ),  jedva da se znam s nekim sporazumjeti, a ona trazi da opisem kompletan tretman da pricam o vrsti ulja koje cu koristiti za masazu, jer to strance najvise zanima....Mislim se sama u sebi, dosadnjakovici, sta me imaju pitat, nego lezi dole i suti... Uslovi su fenomenalni, nedelja je uvijek slobodna, radno vrijeme od 11 do 8 , a plata 800 maraka...

Meni je sad ovako, savrseno dobro,  iako znam da necu moci vjecno sjediti u kuci, citat, gledat serije i igrat igrica na kompu, ali ja sam pravi neradoholik.....Da sam bar sigurna u svoje znanje, ne bi me bilo strah, nema mi nista odvratnije i gore kad slusam jezikovu supu i kad moram traziti poso, a o odlasku i upoznavanju  nove sredine, da i ne pisem , sve me to nazalost ponovo ceka....Iako se sad nalazim u zavidnoj situaciji, da mogu sjediti kod kuce, nazalost moram sebi traziti selameta, jer nemam nikog da mi pomogne osim mame i sestre.

V i Z nisu bili ne pamtim od kad, ima vec sigurno pola godine..Zadnji put kad su mama i S bile kod njih, V je rekla da bi me zveknula dok me krv crna ne zalije, da sam njena, i to sve zbog kozne jakne koju mi je S kupila u Istanbulu...Navodno sam se brecnula na nju i rekla ma pusti me, kada je bilo rijeci da se mozda moze malo prosiriti, jer mi je pouska....Ja se tog svog drskog reagovanja, apsolutno ne sjecam, i ako sam stvarno tako reagovala, to nije razlog, vec sam sigurno bila ljuta i frustrirana sto sam morala obici citav grad u potrazi za odgovarajucim pilingom, pa sam tako ubila cijeli sat vremena dok konacno nisam nasla u dmu, i stalno sam ja morala ici, pa cak i dok bi imala musteriju....Jednom me je gazdarica, pred kraj radnog vremena poslala da kupim trake u Sam Shopu u Titovoj, sa sve klompama i uniformom, pa mi se doktorica, koju sam srela, valjala od smijeha.....

Nema ih od kako je Z pokusavao da ofarba zid oko vrata, tako da ne vjerujem da je jakna razlog njihovog ne dolaska...

 Jos uvijek, nemam interneta, nastavljam da pisem, pa prelazim na drugu temu....Put u Istanbul....

15. 09 2010....Bio je to za S uzbudljiv dan, ali ne i za mene.... Zaputile smo se do aerodroma i cekale svo vrijeme kada ce S krenuti u avion. Dosle  smo prerano, pa smo iskoristile priliku da popijemo kafu, koja je preskupa, a onda se zaputile na sprat, gdje se cekiraju pasosi ....Citavo vrijeme ja i mama prestajale smo na prozoru dok avion najzad nije krenuo..Sa nama je bilo jos ljudi, koji su plakali, zbog rastanka svojih najblizih, kao da se vise nikada nece vidjeti.....Vratile smo se kuci, u kojoj se osjecala praznina, zbog njenog odlaska....Osjecala sam 2 vrste tuge, drugu samo meni znanu....

Javila nam se tek navece u 10, da je konacno stigla, ljuta, jer kreten je jos bio u putu, zbog guzve u saobracaju, a onda je uslijedio dug put do hotela ni blizu Taksima i centra Istanbula...Tamo je otisla tek 5.dan svog boravka... I pored toga, sto je bila bolesna, i sto joj je on priredio takav docek, trecerazrednog hotela, bilo joj je lijepo, jer se nagledala, nesvakidasnje ljepote carobnog Istanbula...

A meni je bilo tesko, tesko iz samo meni poznatog razloga....E me je jednom prilikom dok su chatali upitao, zasto toliko volim Istanbul, jer je  tako bezveze, glup grad, rekla sam da je za mene Istanbul, jednostavno caroban.... Iako tamo nikada nisam bila, sto ne znaci da jednog dana i necu, Istanbul ce zauvijek zauzimati jedno posebno mjesto u mom srcu…

Ponekad je zaista ne mogu razumjeti, shvatam da je bas kao i ja nezadovoljna, jer radi sa lesinarima, njemu vjerovatno, smeta, njena debljina, jer joj je nalazio dijete od poznatih turskih pjevacica, prevodio s turskog na engleski, mucio se, ne iz lose namjere, zbog cega su se jednom posvadjali i kao i uvijek naprasno rijesili da se rastanu,  ali ja da sam na njenom mjestu, i da imam tako nekog za koga znam, da me voli i zeli, ko me ceka i zove svake subote, pa ja bih se u vraga  pretvorila i nema  te stvari koju ne bih mogla da uradim, cini mi se pokrenula bih cijeli svijet….Ali ja nemam ni druga, ni drugarice…

Gadi mi se njihov odnos, njihove SMS  poruke, na kojim samo rijecima,a ne djelima zna iskazati ljubav,  koje sam vidjela na mobilnom..Ona je imala  i iskoristila sve prilike, mogucnost da ode sa njim predaleko, a ja nisam mogla ni da ga zagrlim....

Smatram da su oni sevep, mojoj depresiji, jer sam sigurna, da nikad ne bih skupila hrabrost, i rekla mu sta osjecam,  sto je poput eksplozije slomilo moj svijet, s njegovim konstantnim ignorisanjem i izbjegavanjem, da bi na kraju sam, odlucio da je najpametnije, da vise nikad sa mnom ne razmjeni ni jednu jedinu rijec...

Sen, benim hakkımda kardeşim unuttun mu?

Zar si me zaboravio, brate?

Tog dana kad sam predavala dokumenta u Plazi, sasvim neocekivano sam otisla i do Mupa da vidim sta mi je potrebno za pasos i smrzla se u novim cizmama.....I nikako mi se ne da da odem i to zavrsim...

Htjela bih se ofarbati u plavo, jer mi se ovi pramenovi ne svidjaju, ne svidja mi se kako je uradjeno nikako, ostavila mi je izrastak, jos joj je i nestalo farbe....Katastrofa.... Nikad vise necu otici u H&B friz salon...

Voljela bih zavrsiti kurs za nokte, zapravo to bi bila idealna, nadopuna za moj cv, ali sta cu kad nemam nikoga, kad nemam modela, a uostalom i to treba platit, nista nije dzaba....

Prije neki dan dodao me je M na myspace, a ja tamo vise ne idem, ne znam sta ce mi, ta bubasvaba, kojoj bi trebalo malo korigovat obrve i koja uvlaci stomak, kad se slika....I brate nek se malo udeblja, previse je mrsav....Mozda misli, da bismo, ja i on, bas kao S i E mogli kontaktirati , ali ja fakat nisam zainteresovana…

S je prije neki dan dobila mail, s facebooka od jedne babe, koja joj se zahvaljivala, na porukama, koje zeli zadrzati na svom mobilnom telefonu….Mislim nidje veze, jer S nema profil na faceu, mail je stigao, na njenu licnu adresu, vjerovatno slicnu, onoj koju je baba adresirala i posteno se zajebala, ostavila je cak i svoj broj mobilnog….

A mene evo vec dva puta dodaje L sestra na facebook…Ne razumijem, kako neko moze biti tako, bezobrezan i glup, kako ne shvata da ne zelim vise imati s takvom vrstom ljudi posla…Seljancure, ortodoksne, bolje bi im bilo da se pozabave, ucenjem svog maternjeg jezika, koje su zaboravile, boravkom u dalekoj zemlji Americi… Nije mi jasna jedino jedna stvar, da li je moguce da ona zna da  sam prije nego sto ce me prvi put dodati, malo prosnjuhala, po njihovim stranicama i palo mi je na pamet, kako me moze itekako zajebati, jer ona sigurno jos uvijek ima moj broj, moze me nazvati, bas u trenutku kad ja ocekujem vrlo vazan poziv…

Da li da pisem o S, ona je posebna prica, od mene sigurno, nikad vise nece dobiti poruku, a kamoli poziv , na dosadnu kafu..Ne interesuje me ni ona ni njen zivot….. Radim ono sto najvise mrzim, ignoriram je u potpunosti, jer zaista ne znam kako drugacije da se oslobodim ljudi koje ne zelim cak,  vise ni da sretnem u zivotu...

Mrzim kada me ljudi, emplicitno ignoriraju i izbjegavaju, bas kao Dz, kojoj je majka umrla prosle godine.. Najvjerovatnije se htjela ubiti, onakva mrsava ko grana, jer smo joj vidjeli zamotanu ruku u predjelu vena… Prosto ne mogu da vjerujem da te zene vise nema…

A mi ponekad posalje poruku, stanje u salonu, je standarno, isto, nista bolje i nista gore, platu joj duguje jos od februara mjeseca….

Umjesto da sad, kad sam slobodna, dokona, tako reci, da se konacno oslobodim, novincura kojim me S konstantno snadbjeva  i domognem, bestselera, ja vrijeme provodim gledajuci turske serije,  downloadom i krakovanjem igrica koje mi ponekad znaju bit dosadne...

Posljedni put sam prosetala Saracima, kad sam bila u Centralu, shopping i duga setnja, po gradu i robnim kucama, me lijeci, bas kao i citanje, dok mi ne pozli, do ranih jutarnjih sati...

Pitam se sta ce biti sa mnom…..

Promatraj život kao zbivanje koje se dogadja  sada.

Na prošlost ionako ne možeš utjecati.

Buducnost je nejasna.

Rješavaj probleme koji se pred tebe postavljaju danas.

Dobro riješeni problemi danas – dobra su osnova za sutra..



Ne možeš pronaći mir izbjegavajući život”
http://shimonka.blogger.ba
22/03/2011 15:28