Ne možeš pronaći mir izbjegavajući život”

Iskustvo je zbir, naših razočarenja...

19.10.2011.

2.

Drugo jutro ( ustajali bi smo se oko pola 9, kako bismo 13 sati bili na nogama i uspjeli vidjeti sve, sto je bio zaista naporan tempo), otisli smo na dorucak na terasi hotela, koji je bio solidan. Pogled je bacao na hotele koji su nas okruzivali,( Alcinar) brodove i more, na vozove i perone, koji su nas izjutra budili. Dorucak je bio poput svedskog stola, kuhana jaja, pahuljice, masline, salama, sir, eurokrem, dzem, med, mlijeko, topla cokolada, koja je bila sve samo ne cokolada, caj, sok, kafa.

 Sve su im ulice kaldrmisane  i sa sokacima, bas kao da sam znala, dok sam pisala pjesmu (... mirise kisa, sto kvasi kaldrme mojih snova)..

Krenuli smo u Topkapi palacu u kojoj se nalaze sobe i Sultanova biblioteka,( a nisam znala da se tu snimala  serija Sulejman Velicanstveni, koja u Turskoj ima samo 17% gledanosti i traze da plate kaznu, jer navodno prikazuju zivot Sultana, onakvim kakav nije, previse zena i alkohola), gdje sam se odusevila muzejem u kojem su izlozeni dragulji od smaragda i zada, odjeca Sultana, jatagani, koplja, uniforme koje su nosili za vrijeme Osmanskog, Otomanskog carstva i razna oruzja, kao i uniforme s kojima su opremali konja.

 U tom dijelu cula se cudna muzika, nesto poput mmmmm  i imala sam osjecaj kao da sam mogla osjetiti duh tog starog vremena ( to se ne moze rijecima opisati). Pod je bio uradjen od pijeska, preko kojeg su postavljene staklene ploce.  Odusevio me je i hologram, koji je u mraku predstavljao turcina iz tog doba, pa se vrlo dobro moglo cuti, ciscenje oruzja kojeg je polako izvlacio iz korica, kao i mahanje jataganom...Ispred Topkapi palate, park je predivan, okruzen predivnim pogledom na more i brodove. Sjeli smo u blizini da popijemo kafu i pojedemo sladoled..

Slikala sam se ispred jednog drveta koje je staro skoro 500 godina. Bili smo u arheoloskom muzeju, koji me nije  nesto posebno odusevio, osim mumija i sarkofaga. Bili smo i u muzeju, posvecenom Pejgamberu u kojem se nalazi  otisak  njegovog stopala, veliki Kuran, Mojsijev stap, Pejgamberova brada i casa iz koje je pio vodu kao i kosulja Hazreti Fatime. U jednom dijelu tih prostorija sjedio je hodza i ucio iz Kurana.

U Yerebatan Sarnici ( podzemnim hodnicima) odusevile su me zlatne ribice i meduza. Tu sam, medju zlatnim ribicama, bacila dinare u nadi da ce mi se zelja ispuniti.

 Otisli smo da jedemo makarnu ( to je vrsta donera od piletine s lepinjom ), a onda u Kapali carsiju jer nam je bila u blizini, gdje sam ugledala jednu radnju iznad koje je pisalo ( Sait Koc), a na stranici njegovog brata kojeg sam dodala taj dan kad sam posla, nalazi se jedan s takvim imenom i prezimenom. Cijelo vrijeme sam se pitala da li me je dodao ili je kao i njegov zet, odbio moj zahtjev, a bilo je nemoguce da to provjerim, jer u hotelu, naravno nije bilo interneta, (slab signal), a i da jest sigurno bi se razocarala i okaharila...

 Kapali Carsija slicna je kao nas Bezistan samo veca i bogatija, od zlatara, pa do radnje sa svilenim vesom, storama, lusterima, kao i opremom za vjencanje, sa sve ukrasenim korpicama. Odatle smo otisli u jedan kafic da popijemo kafu, a onda se nakon niza pokusaja da udjemo ( zbog  gomile turista i vremena za vecernju molitvu) uputili u Yeni Cami, gdje sam vjerovatno, zbog uticaja hormona, a i svega sto se u tom trenutko nakupljalo u meni,  plakala...

-        Sta ti je sto places, jel zbog tate?

-        Ma jok...Eto tako doslo mi...

On se cijelo vrijeme pitao, sta je razlog mojim suzama, a ni jedna od nas mu nije htjela reci, pa se naljutio...

Vratili smo se u hotel, Sejla je otisla da se istusira, a onda sam nekako odlucila da mu kazem, zasto su mi suze iz cista mira krenule, da ne bi mislio da je on opet neko sranje napravio....

-        Ja moram znati svaki vas problem inace da se nesto desi, tvoja bi me mama ubila...Ina sta ti se najvise svidjelo sto si dosad vidjela? Ti znas da ja ne znam dobro Istanbul i da ga mrzim...

-        Blago onom ko  ovde zivi.. Sve mi se svidjelo... Znas, razlog mojih suza bio je neko skim vise nisam u kontaktu...Za mene ce Istanbul zauvijek imati jedno posebno mjesto u mom srcu...

-        Aaa jeli to onaj sto se ozenio?

-        Jeste. Sjecas se?

-        Of course....

-        Ali nemoj nikom reci, nemoj Sejli nista govoriti o ovome da sam ti rekla, ovo je nesto izmedju tebe i mene.

-        Ok, vec sam zaboravio..

-        To je moja glupost, rekla sam kajuci se...

-        Nije glupost....

Njih dvoje su vecinom isli jedno kraj drugog, ruku pod ruku, a ja zbog silnog svijeta iza njih. Sve me je zivo interesovalo...

-        Ina,  jesi usamljena?

-        A sta ti mislis?

-        Pa dodji vamo sta ides iza mene...

Treci dan smo iskoristili za odlazak u Aja Sofiju. Setajuci kaldrmisanim ulicama, ugledala sam curicu, (Albino dijete), poput vile, sva nestvarna, sa svojom gotovo bijelom kosom i prekrasnim plavim ocima. Ulaz  je bio 20 KM, a obisli smo je za pola sata. Nije mi se svidjela i nekako sam u njoj osjecala negativnu energiju zbog velikih Sultanovih pecata, kao i slika bogorodica i arhangela. Mislim da bi bolje bilo da su je ostavili kao crkvu, pa da tu ljudi iz cijelog svijeta mogu dolaziti da se vjencaju, to je jedina dzamija u Turskoj iz koje se ne cuje Ezan. Nazalost nisam uspjela da prstom obidjem cijeli krug za zelju, no i onako mi se ne bi ni ostvarila. Iz Aja Sofije krenuli smo prema Simit festivalu, mjestu gdje se pravi i prodaje hljeb. Odusevila me je grupa ljudi, obucenih u neku posebnu crvenu uniformu, koji su svirali i pjevali, a zapravo su prestavljali nacin kako su nekad plasili svoje neprijatelje, pocetak rata. Tu su bili i glumci na stulama kao i dvoje mladih glumaca orijentalno obucenih s kojim sam se slikala. 

-        Hoces li da vidis kako se pravi Simit..., pitala me je Sejla

-        Ma jok.., rekla sam, jer sam znala da njima nista nije zanimljivo, jer su to vec jednom vidjeli. Bilo mi je krivo, sto su tako mrzovoljni....

A sve me je interesovalo.

Ne možeš pronaći mir izbjegavajući život”
<< 10/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

Sve što želiš je novac, a sve što ti treba je – ljubav.

Nije mi zao zbog stvari koje su se desile u mojoj proslosti..! Zao mi je vremena izgubljenog na pogresnim osobama.






''Nezadovoljstvo je kao zvijer,
nemocna kad se rodi,
strasna kad ojaca.''
M.S



Svakodnevno nam se dogadaju situacije iz kojih nam valja nešto naučiti. Ako iz njih ništa ne naučimo, te nam se prilike za pouku ponavljaju opet i opet.



Poštuj drugoga! Poštuj i tude mišljenje; usporedi ga sa svojim, i razmisli koliko u njemu ima dobroga i istinitoga. Da bi mogao ispravno shvatiti tude mišljenje, valja ti se staviti u položaj drugoga; razumjeti njegove probleme, težnje, navike i drugo... I tek ćeš tada pravilno shvatiti njegove misli.
Razumijevanje tudih misli učinit će te mudrijim.

Image and video hosting by TinyPic


MOJI FAVORITI
Biseri Prirodne Kozmetike
Ljekovito bilje i lijecenje raznih bolesti
Mali Kutak Za Kreativni Trenutak..
Aromaterapija
Kozmetički kutak
'Još unazad godine brojim..'
ReMeMbRaNcE
Riječ je samo sjenka djela
u vrtlogu
Lepton - Svijet nauke
Moje karikature
LilaSmokva opet živi: Skidam svoje debelo odijelo
Engleski - vježbe
Engleski građevinski izrazi
Turcizmi
VUDU MAGIJA - VOODOO MAGIC
¤ Knjizevni kutak ¤
*~ Literarni kutak ~*
više...

BROJAČ POSJETA
19793

Powered by Blogger.ba