Ne možeš pronaći mir izbjegavajući život”

Iskustvo je zbir, naših razočarenja...

19.10.2011.

3.

Poslije obilaska festivala sjeli smo u park da se malo odmorimo, dok je do nas dopirala  ratna muzika. Odatle smo krenulu u Gulhane park, park ruza, koji me malo potsjetio  na Vrelo Bosne (inace dosta ima ulica koje podsjecaju na Sarajevo). Tu se nalazi i neki Islamski muzej u koji nismo ulazili. Potrazlili smo taxy koji nas je odveo do Minijaturka. Kupili smo cips i vodu. Cips im je odlican, bolji nego nas, i sjeli na klupu, a ja nisam znala gdje cu prije gledati, jer su tu u blizine bile i stanbene zgrade. U Minijaturku obisli smo muzej pobjede i muzej kristala. U muzeju pobjede nalazi se i maketa Galipolja koja bi se svaki put aktivirala, pa su se tako mogli cuti, zvukovi granata, zivotinja i Ezana iz jedne male dzamije,  na kojoj je takodje prikazan nacin zivota u tadasnje vrijeme, kao i Ataturkove slike i izjave. Muzej kristala nije nesto posebno, unutra je mracno i nalaze se izradjene dzamije i skulpture od  stakla.

 Sjeli smo u kafic, odakle se vidjelo more, vjetar je puhao i obarao sve sa stolova. Narucili smo odlican sok od narandje i nes kafu koja je bila blago receno  nikakva, jer nisu nam je konobari donjeli, vec je Emin otisao da nam uzme, donjeo je vodu i kafu u kesicama. Umrla sam od dosade, dok su njih dvoje o necemu razgovarali, a nije bilo dana da se nisu svadjali, i tako izgubili skoro sat i po. Dosadu mi je malo razbila zena koja je bila pokrivena, a na rukama je imala dobro izradjenu kanu, kao i neka zenturaca, koja je udarila muza ispred nas, i ljuta se srusila na stolicu, dok je on s kcerkom otisao u Minijaturk. Na samom ulazu nalazi se  restoran koji je pripremao lijepo ukrasene stolove sa zutim masnama i muziku, iako ih nije bilo puno, djelovalo je kao da pripremaju svadbu. Poslije obilaska muzeja i napola popivene kafe, iskoristila sam priliku da se slikam i u orijentalnoj odjeci...

 Taxyem krenuli smo prema Galata kuli u koju je zbog mase ljudi  bilo nemoguce uci, a onda prema Istiklal ulici gdje smo naisli na grupu indijanaca koji svake godine tu izvodi svoj muzicki performans. Istiklal ulica, siroka i dugacka, sa jednim starim tramvajem koji sluzi samo za prevoz turista, puna je prelijepih radnji, sa jos ljepsim izlozima, restoranima i hotelima. Vecina izloga nalazi se i u samom sredistu zgrade..Sjeli smo da pojedemo pitu, koju sam ja ugledala u prolazu. Zaista je bila jako ukusna ( narucila sam krompiracu, naravno), a probala sam i pide ( slican nasoj buhtli) kao i pitu od sira ciji ukus, ( jako me je interesovalo kakva je, jer sam se sjetila pite, koja nije bila za bajram) zbog soka od narandje i krompirace, gotovo da nisam ni osjetila. U blizini Istiklal ulice ugledali smo i jedan divan par, koji je vjerovatno posao na svadbu, jer su na reverima imali cvjetove. Zenska je imala pravi ljiljan u kosi, ciji nas je miris zapahnuo i bili su obadvoje jako lijepo obuceni. Tu sam gledala i decka, koji je prodavao sladoled. Svaku od musterija je zezao, jer je taj sladoled toliko cvrst, (napravljen je od kozijeg mlijeka u cemu i jest stos), da je gotovo nemoguce da ispadne iz korneta.

Ponovo taxyem krenuli smo prema Taksimu. Prvi put kada smo htjeli, taxy nas nije htio odvesti, jer je policija blokirala put. Na taksimu se uglavnom nalaze ambasade, mnostvo je banaka na svakom koraku kao i advokata i dio grada koji se zove Pera. Svaki put kada bismo se vracali u hotel, dosli bismo do Eminonua, sjedili na klupi, a ja bi nostalgicno posmatrala sve okolo... Sisli smo niz stepenice, gdje je sve jeftino, i usli u radnju s majicama, ali nismo nista od odjece i obuce kupile. Uglavnom smo trazile hamajliju 99 Allahovih imena koju smo kupili u ulici srebra ( ulica slicna nasim Saracima), kod covjeka koji je porijeklom Makedonac. Ispred Misir carsije koju sam takodje obisla 2 puta, a puna je mirisljavih zacina nalaze se i mali stolovi gdje ljudi prodaju svoje rukotvorine. Sjeli smo da popijemo hladnu kafu iz frizidera, dok je do nas dopirao predivan miris ruza. Skuzili smo decka koji je prodavao mirise i odmah poslije popivene kafe, krenuli da vidimo sta to on prodaje ... Isprskao nas je sa tim njegovim mirisima, kremama i kolonjskom vodom. Kupile smo i privjeske bubamare od stakla  kod covjeka koji tu na licu mjesta izradjuje figurice, i primjetila  da ima neki gadan oziljak na lijevoj ruci... Trazila sam figuricu leptira, ali ga nisam nasla.  U Misir carsiji kupile smo i  uljani mask. Razmisljale smo kako bismo mogle kupiti case za caj, jer nismo imale gdje kutiju strpati, a i bojale smo se da se ne slomije. U istiklal ulici usle smo u jednu radnju, gdje smo kupile i staklene slonove, tu sam vidjela i cd od Ezela i Doline vukova. Obisle smo i najpoznatiju ulicu gdje ima dosta rusa i ukrajinaca, Laleli. U prolazu smo vidjele njihovo kino multiplex, covjeka koji je prodavao tasne za 10 KM i cule nas jezik „ kako me boli glava“  i „bezi bre“, a ja sam se opet sjetila njega, i njegovih prica kako radi s ruskinjama. Kad smo htjeli da krenemo u hotel, iako smo bili nekih pola sata udaljeni, taxista nas je izbacio iz kola, jer mu je  bila kratka relacija, izgovarajuci se da ceka musteriju.

U blizini hipodroma koji se nalazi izmedju Nove dzamije i Aja Sofije nalazi se i restoran sa raznim jelima, koja su takodje bila jako skupa. Zbog toga su se njih dvoje opet posvadjali, pa on nije htio jesti, kada smo mi nasle drugo mjesto u kojem radi jedan siptar skojim smo se prvi put sporazumjeli na nasem . Narucile smo odlicnu piletinu, pomalo ljutu, sa pomfrijem, lukom i  rizom koju oni mjesaju sa bademom i sok od narandje. On iz inata nije htio nista i prijetio da ce nesto napraviti, ukoliko mu ona naruci jelo. Mi smo jele, a on je sebi narucio caj.

-        Cuj molim te, njegovog ponasanja, jel ti vidis ovo, kako je bezobrezan, za moje pare.....Ja sad treba da jedem, a on ce caj, sta bi ti majke ti, da si na mom mjestu...

-        Nista, ja bi mu narucila..

-        Reko je da ce nesto napravit ako mu narucim, kreten...

-        Idi mu naruci nesto, bit ce veceras gladan

-        Emin, you must eat, becouse, you will be hungry tonight...

-        Noo problem....Im not hungry...

-        Kreten, ti meni nista ne pomazes...

Krenuli smo nazad u hotel..

-        Hajd ti, bogati stani izmedju nas, ne mogu da ga gledam.., morala sam se citavo vrijeme gurati izmedju njih.

Noc smo provele, posmatrajuci par, u hotelu preko puta nas..Sjenke su govorile, i budile mastu onog koji posmatra.... Par, koji se prepustio trenutcima strasti, i pritom sve to biljezio kamerom ili njen zavodnicki ples, mislim da je tu bilo svega. Za to vrijeme, on je citao knjigu na svom blackberry mobilnom i sutio...

-        Umjesto da sam sad negdje vani, da sam imala priliku osjetiti i cari nocnog zivota Istanbula, ja sjedim ovde u ovom odvratnom hotelu...

-        Eee pa to ti je tako, kad kreten ne zna, nit hoce da zna. Jest da sam i ja teska do bola, i da sam postala grozna i losa, od kad radim sa onim idiotima na poslu, ali sto i on zna bit, eto uvjerila si se i sama. Jos mu ja placam, a on se tako ponasa...Ovo mi je zadnji put da svoj godisnji planiram za Istanbul..Nikad, nikad, nikad vise pogotovo ne sa njim...

-        Emin?

-        Efendim?

-        What are you doing?

-        Nothing....Reading book..

Htjela sam nekako razbiti, neprijatnu situaciju koju sam osjecala...Navece sam ga cula kako suska i trazi pecivo, koje smo usput kupili, palio je klimu, a kad je vidio mene da sam budna, ubrzo je ugasio.

  Sutradan takodje nije htjela da prica sa njim.

-        Ti mu reci, gdje treba da idemo....

U mjenjacnici mu se takodje drsko obratila...

-        Give me that paper....

Takodje ga je zezala, zbog skoro potrosenog parfema,  na kojem je pisalo oriflame, a on se kao nikako nije mogao sjetiti gdje ga je kupio...

Ne možeš pronaći mir izbjegavajući život”
<< 10/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

Sve što želiš je novac, a sve što ti treba je – ljubav.

Nije mi zao zbog stvari koje su se desile u mojoj proslosti..! Zao mi je vremena izgubljenog na pogresnim osobama.






''Nezadovoljstvo je kao zvijer,
nemocna kad se rodi,
strasna kad ojaca.''
M.S



Svakodnevno nam se dogadaju situacije iz kojih nam valja nešto naučiti. Ako iz njih ništa ne naučimo, te nam se prilike za pouku ponavljaju opet i opet.



Poštuj drugoga! Poštuj i tude mišljenje; usporedi ga sa svojim, i razmisli koliko u njemu ima dobroga i istinitoga. Da bi mogao ispravno shvatiti tude mišljenje, valja ti se staviti u položaj drugoga; razumjeti njegove probleme, težnje, navike i drugo... I tek ćeš tada pravilno shvatiti njegove misli.
Razumijevanje tudih misli učinit će te mudrijim.

Image and video hosting by TinyPic


MOJI FAVORITI
Biseri Prirodne Kozmetike
Ljekovito bilje i lijecenje raznih bolesti
Mali Kutak Za Kreativni Trenutak..
Aromaterapija
Kozmetički kutak
'Još unazad godine brojim..'
ReMeMbRaNcE
Riječ je samo sjenka djela
u vrtlogu
Lepton - Svijet nauke
Moje karikature
LilaSmokva opet živi: Skidam svoje debelo odijelo
Engleski - vježbe
Engleski građevinski izrazi
Turcizmi
VUDU MAGIJA - VOODOO MAGIC
¤ Knjizevni kutak ¤
*~ Literarni kutak ~*
više...

BROJAČ POSJETA
19792

Powered by Blogger.ba