Ne možeš pronaći mir izbjegavajući život”

Iskustvo je zbir, naših razočarenja...

19.10.2011.

4.

Cetvrti dan iskoristili smo za odlazak u Dolmabahce palatu. Stajali smo u redu, koji je bio podijeljen u dvije grupe turista, s vodicima i bez. Na samom ulazu, docekala nas je puna kutija kesa, koje smo morali navuci na cipele. Svi predmeti poprskani su hemikalijama, neke od prostorija bile su zatvorene, ili se tek restauriraju. Vodic, za kojeg nikada ne bih rekla da je turcin ( porijeklom Makedonac), vodio nas je u prostorije, u kojima je zabranjeno slikanje. Na duhovit nacin, rekao nam je da se posluzimo fotosopom, ako zelimo neku od slika iz palate...

Odusevila sam se krevetima sa baldahinima, stropovima i sobama,  slikama uramljenim u zlato, kao i prostorijom u kojoj se nalazi krevet prekriven turskom zastavom u kojem   je umro Ataturk. Protjerao je Sultana i njegovu porodicu, kako bi svoje posljednje dane zivota, proveo upravo tu, u palati u kojoj se takodje nalazi Sultanov prijesto, iznad kojeg niko nije smio stajati, njegova soba i soba njegove majke. Sva Sultanova porodica zavrsila je u Rimu, gdje je Sultan i umro.

 Ataturkovo tijelo ( umro je od ciroze jetre, jer je previse konzumirao alkohol) bilo je izlozeno 3 dana, kako bi mu svijet mogao odati posljednju pocast. Mumificiran je i sahranjen u Ankari.

Na samom ulazu Dolmabahce palate, na jednom postolju, stajao je vojnik. Lijevom rukom cvrsto je drzao pusku, dok mu je desna  s nozem bila iza ledja.  Na prvi momenat sam pomislila da je neki kip, jer je stajao tako nepomicno. Odusevila me je njihova turska garda, koja je naizmjenicno marsirala oko palate. Vjerovatno su imali tu srecu, jer vecina njih zavrsi i sa glavama u torbi. Svi moraju biti jako disciplinovani i cisti, inace im se boravak u vojsci produzava. U zenskom dijelu palate, haremu, docekao nas je zenski vodic i njen odvratni prenemagljivi glas. Sacekali smo da prva tura turista, obidje harem, a za to vrijeme iskoristili priliku da probamo turski caj..

Dolmabahce palata, okruzena je predivnim vrtovima u cijoj se blizini nalaze kavezi, sa srebrnim kokama i paunovima. Jedna od koka bila mi je smijesna dok je jela, jer se ljuljala u skladu s njenom posudom za hranu. U jednom od vrtova, sjeli smo da popijemo kafu. Sejla je gotovo zahrkala, sjedeci, sto joj se nikad u zivotu nije desilo, bila je to posljedica premora, vodoskoka koji je zuborio, a i sunca koje u svih tih 5 dana nije prestajalo sijati. Otisli smo u restoran, okruzen predivnim pogledom na more. Sve je bilo krcato, pa smo uspjeli zauzeti mjesto blizu ulaza, dok je meni cijelo to vrijeme smetalo sunce. Narucila sam hot dog, bio je cudnog ukusa i posmatrala, pederusu, preko puta nas, koja je sjedila sama, tik uz more, pravila  biljeske i citala knjigu o yogi. Doslo mi je da je gadjam s necim.

Takodje smo bili i u kaficu gdje se moze naruciti nargila. U samoj njegovoj blizini, nalaze se kao neki mauzoleji, spomenici, i prodaju se knjige, a i u kaficu se takodje moze citati, jer su  na zidovima postavljene  male police sa knjigama.

Poslije obilaska palate, na red je dosla i Plava dzamija, gdje smo ugledali jednog malca kako pozira, obucen u specijalnu bijelu odjecu. To sam vec vidjela i u vrtu ispred Aya Sofije. Naime, kod njih je obicaj svakog petka, dijete koje treba uskoro da se osuneti, obuci u takvu svecanu odjecu.

U dijelu ulice, okruzene morem i malim brodicama, kao i mjestima za prodaju tiketa, stara ciganka, spopala je Emina u nadi da ce od nje kupiti bar jedan pupoljak crvenih ruza...

Najzad smo krenuli na krstarenje Bosforom, sto je bio poseban dozivljaj. Vidjela sam Kiz kulu, prelijepe kuce okruzene drvecem i prirodom, kao i kuce bogatasa.  Svaki put kada bi se brod priblizio stanici, motori bi poceli snazno udarati i more  bi se zapjenilo. Isli smo prema Azijskom dijelu, gdje je more dosta cistije. Pitala sam Emina gdje se nalazi Ay Valik i objasnio mi je da je to u zapadnom dijelu Istanbula, Marmara.

-        Ma nemas ovde sta vidjeti. Kao neka selendra je...., rekla je Sejla

-        Lijepo je.

Sjeli smo u jedan restoran, preko puta policije, koju oni zovu Zabita. Narucili smo kolu i kafu, dok je konobar sklanjao tanjire, koji su vjerovatno zbog prasine bili izvrnuti naopako. Zbog mirisa ribe, macke su nas neumoljivo okruzivale, dok je policijski vucjak izvrnuo sve 4 i mirno spavao. Macke su bile zaista dosadne, pa su ih konobari, svako malo rastjerivali vodom iz flase. Iako me je taj dio Istanbula, okruzen morem, sokacima i kucama, jako interesovao, kao i ostaci starog zamka koji se nalazi u brdu ( nije im se dalo gore penjati ), vratili smo se nazad i odlucili da odemo nesto da jedemo. Meni se nije jela ponovo makarna, pa sam trazila da mi naprave porciju pomfrita. Vece smo proveli u pedivnom parku u blizini Aja Sofije, gdje se nalazi veliki vodoskok, cija voda po noci mijenja boje, od plave, zelene, pa do ljubicaste, dok su se u blizini culi zvuci slicni kemenceu.

Te poslednje dane boravka, nismo znali kuda da idemo.....

-        Gdje bi ti sad evo sve si vidjela...

-        Pa ne znam, kako me mozes to pitat, ko da ja znam Istanbul.

-        Hoces da se vratimo u hotel... postavila mi je najgluplje moguce pitanje, a bilo je oko 6 sati. Sta cu u onom odvratnom hotelu, pored ovakve ljepote, zar je bitno gdje da idemo, pomislila sam.

-        Gdje da idemo sad u p.... materinu, njega bas briga, on mrzi Istanbul, nista ga ne interesuje.

-        U g...... eto gdje....

Bila sam tako ljuta...Koracali smo kroz nekakvu strmu ulicu, dok nismo dosli do glavne, kuda prolaze tramvaji.

-        Gledaj gdje nas je kreten odveo, hem me bole noge, hem treba da se penjem, htjela si da hodas, e evo ti sad hodaj.

Isla sam iza njih, dok nisam primjetila da mi je pukao kais na srebrnoj sandali.

Ne možeš pronaći mir izbjegavajući život”
<< 10/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

Sve što želiš je novac, a sve što ti treba je – ljubav.

Nije mi zao zbog stvari koje su se desile u mojoj proslosti..! Zao mi je vremena izgubljenog na pogresnim osobama.






''Nezadovoljstvo je kao zvijer,
nemocna kad se rodi,
strasna kad ojaca.''
M.S



Svakodnevno nam se dogadaju situacije iz kojih nam valja nešto naučiti. Ako iz njih ništa ne naučimo, te nam se prilike za pouku ponavljaju opet i opet.



Poštuj drugoga! Poštuj i tude mišljenje; usporedi ga sa svojim, i razmisli koliko u njemu ima dobroga i istinitoga. Da bi mogao ispravno shvatiti tude mišljenje, valja ti se staviti u položaj drugoga; razumjeti njegove probleme, težnje, navike i drugo... I tek ćeš tada pravilno shvatiti njegove misli.
Razumijevanje tudih misli učinit će te mudrijim.

Image and video hosting by TinyPic


MOJI FAVORITI
Ljekovito bilje i lijecenje raznih bolesti
Biseri Prirodne Kozmetike
Aromaterapija
Kozmetički kutak
Mali Kutak Za Kreativni Trenutak..
'Još unazad godine brojim..'
ReMeMbRaNcE
Riječ je samo sjenka djela
u vrtlogu
Lepton - Svijet nauke
Moje karikature
LilaSmokva opet živi: Skidam svoje debelo odijelo
Engleski - vježbe
Engleski građevinski izrazi
Turcizmi
VUDU MAGIJA - VOODOO MAGIC
¤ Knjizevni kutak ¤
*~ Literarni kutak ~*
više...

BROJAČ POSJETA
22470

Powered by Blogger.ba