21.
U mom zivotu desio se jedan veliki preokret i sve manje imam vremena da se posvetim ovom blogu. Nakon mog dugog sjedilackog nacina zivota i spavanja do 1 pola 2, sada se ustajem u pola 8 kako bih u salon stigla do 10 ili pola 11. Prvi dan kad sam bila, gazdarica je htjela da me odvuce kuci kolima, krenuli smo i stigli polako do podvoznjaka kad su kola nasred puta stala, jer joj je crko akumulator,bilo mi je tako neprijatno, da sam pomislila da je jedini razlog kvara auta zbog mene i moje negativne energije, iako zapravo ja tu nisam mogla biti nista kriva…
Moji gafovi se konstantno ponavljaju. Posljednji koji mi se desio je taj da mi je cijela porcija cevapa
( onako bez luka sa kajmakom ) koje mi je ona narucila pala na pod. Pravi sam idiot, to se samo meni moze desit. Kretenusa, a da ne govorim sto nekad nesto ne cujem, ili ne rauzumijem kad mi govori..Uglavnom, jos da napomenem i to, gazdarica je u rodu sa S A i to nije laz, iako sam na prvi momenat mislila da me zeza…
Moj posao u salonu vecinom se svodi na ciscenje
( pranje i sranje kako bih ja to najkrace rekla) i to krpama koje su pune dlaketina i pravljenje kafa, a tretmani se uvijek svode na isto, masaza tijela, tretman lica, celulit, kavitacija, masaza ruku,( za koju mi samo kazu : " hvala uzivala sam " ) farbanje i oblikovanje obrva. Ne mogu reci da mi nije lijepo, iako ostajem i van radnog vremena, proslog mjeseca mi je dala 20 maraka i poklonila mi je svoje cipele, a juce tek onako dala mi je 10, narucuje nam hranu , a ponekad me vozi i kuci, a da ne govorim sto niko ne bi dozvolio to sto je ona, da se koristim aparatima i uopste odradim neke od tretmana, da sam kojim slucajem u nekom drugom salonu samo bih stajala, sutila i gledala. Olaksavajuca okolnost je i ta sto je od mene starija samo dvije godine, a prosla je sve i svasta, razvod braka, smrt oca, a radila je i u bolnici kao fizioterapeut, i ne razlikuje č i ć…
Moj drugi idiotizam koji sam napravila je taj sto sam priznala jednoj L (gaduri, nimalo mi se ne svidja ta cura i nastojim biti sto bolja prema njoj ), da S radi u bih telekomu i to tek nakon sto sam rekla da radi u Feni. Nazalost ispostavilo se da ovoj daidjinca radi tamo kao glavna urednica. Napravila sam katastrofalnu gresku, ma konstantno ih pravim, a ova je fakat to rekla gazdarici, dok me je pitala, a gdje ti ono sestra radi dok smo pricale o E i njegovom dolasku, a ja sta cu na kraju rekla da je presla u bih telekom, i dodala da ce uzeti i godisnji kad dodje…Sto posto sam sigurna da joj je prenjela, kako se gadura samo sjetila da me pita jel mi stigo turcin, samo poslije par tretmana …
Da mi je neko rekao da cu dozivjeti i profesionalno slikanje rekla bih mu da laze..Te iste slike trebale su izaci na njenoj Web stranici i u Trend magazinu, a o tome ocito je nece biti nista, jer vec je mjesec prosao, a o slikama ni traga ni glasa, ….
Na tretmane su nam dolazile i dvije kosovarke. Stara F, dugog jezika, koja je trazila pivo za covjeka koji je dosao sa njima, kad smo ih mi ponudile kafom, pa smo morale nekako da se izvucemo i kazemo da alkohol ne drzimo u salonu, a da je kafana dosta udaljena od nas i M koja je iskesirala 800 maraka za 5 tretmana celulita, a zapravo su svi familijarno frizeri, dosli na skijanje na Bjelasnicu i seminar i jedna manekenka koja je otisla u Izmir na izbor za miss civilizacije( blago njoj, vidjela sam slike i odmah pala u depresiju, dobile su divne poklone, vjencanice i jakne ), a tako je neuredna i osjeti se na znoj, nokti su joj grozni i ostavlja nered u wcu iza sebe.
Juce su nam dolazili stranci, koji su trazili, vjerovatno masazu, ja svoje znanje nisam htjela da upotrijebim, jer nisam htjela da se provalim, a nisam ni znala da niko od nas ne zna dobro engleski, jedino je gazdarica uspjela nekako da uspostavi kontakt sa njima…
Ne mogu da zaboravim san koji sam sanjala a vezan je za posao, groblje , dzenaza, hodze, crkva, dervisi…Istraumirala sam se….Vjerovatno moram dati negdje sadaku…
Moj status u salonu, svodi se uglavnom na sticanje prakticnog iskustva, radim, kao ucenica i tako me je primila. Za ovih mjesec i po dana postigla sam veliki uspjeh, i mnogo toga sam naucila.. Uskoro cu dobiti i svoj kljuc, jer gazdarica ima veliko povjerenje u mene, njena je zelja da je u skoroj buducnosti zamjenim i da me ostavi na tom radnom mjestu budem li dobro znala raditi svoj posao… Daj Boze , jer postajem jako nervozna i frustrirana kada nesto ne znam … Prosli put sam radila tretman lica na njenoj mami i nisam joj dobro skinula masku sa lica, bilo mi je tako neprijatno kada mi je rekla da to moze da izazove alergiju na licu i da mi zbog toga klijent moze zvati inspekciju , a poslije sam joj izmasirala ledja, to najvise volim da radim, jer su mi tretmani za celulit koje sad uglavnom ja radim pomalo teski, jer za njih treba imati dobru snagu u rukama i kondiciju … Najgore mi je kad sam sama i kad nemam sta raditi, tada sjedim u salonu i citam njene knjige o ljepoti, koje sam prelistala 560 puta, i slusam vjecito jednu te istu muziku, iako sam ja donjela cd sa meditacijom koji bog zna gdje je zavrsio, taj njen cd u laptopu starom 10 godina i istrosenom baterijom , vrti se non stop, sreca pa nam ne pusta vise Severinu koja zvuci isto ko da neko macku uzme pa gnjeci, ili Sergeja Cetkovica koji je dosadan, a da ne govorim da nekad ostajem i van radnog vremena, do 8 ili 9 sati, jedva cekam kad ce dodji period, kada budemo radili u dvije smjene i avgust kada cemo ici na kolektivni godisnji…Primila je i dvoje novih radnika, zenu za nadogradnju noktiju, pedikir i depilaciju i svog bivseg ucenika, mrsavka koji jedva ima 18 godina… Ne svidja mi se ni to da ona mala S radi tretmane na meni, sa svojim prljavim noktima, ali sta cu, moram pustiti da se vjezba na meni…
U tom salonu potrebni su nam milioni popravaka od vodoinstalatera do elektricara…Prije nekih par dana prala sam sudje u kuhinji kada sam osjetila da stojim u prevelikoj lokvi vode, sreca da se gazdarica zadrzala u razgovoru sa musterijom, pa sam ja iskoristila priliku da brze bolje peskirima pokupim tu vodu i pritom me je struja iz produznog kabla malo zdrmala…Mislila sam da sam ja ovaj put neki zijan napravila, pa sam se usutila i rekla da sam prebrisala kuhinju, no sutradan, desilo se isto sranje, pa tako i treci put, dok nismo dosli do zakljucka da je pukao plasticni sifon ispod sudopera, a ona ganja E, ( prijatelja koji joj dodje kao jos jedan brat) veterinara, da joj pregleda te cijevi, a i wc nam je posebna prica, cuje se kanalizacija, a i tu su cijevi zacepljene pa voda tesko ide, a tus pipu podizem uz pomoc trulexa, a na cesmi u kuhinji, otisla gumica…
A sad da konacno predjem o vremenu dok je E bio ovdje..Otisao je prekjuce, a ja taj dan nisam radila jer me je gazdarica pustila kako bih ga mogla zajedno sa S ispratiti) Taj 18. dan mjeseca januara ostao je sam sa mamom, ali sve je dobro ispalo, uspjevali su se sporazumjeti uz pomoc translatora….Bilo nam je bas lijepo te tri sedmice sa njim, samo sto ja nisam mogla biti snjima kad su isli u muzej , ali smo zato iskoristi priliku i nedeljom isli u restoran Maroko, koji me je odusevio, na Vrelo Bosne i Pionirsku dolinu..Dobile smo i divne poklone od njega, tastaturu i zvucnike, vaznu, kupio mi je pulover i tasne….Jedva cekam da konacno dodje proljece da je mogu nositi i da iz ove moje crne zimske jakne predjem u sako…
Jedina ideja sto se tice njihove veze, za koju moram reci da je komplikovana je ta da bi on zelio da S dodje tamo da zivi, a to bi znacilo da ne bi radila nista i da bi smo se vidjali jednom godisnje, a ta radnja za koju su mislili da je otvore, ostave nama, meni i mami kako bismo imali od cega zivjeti …. To normalno ne dolazi u obzir…
Kao i uvijek i ovaj je rastanak bio ispracen suzama, kao da ga vise nikada nece vidjeti, a ja se samo pitam i sjetim sebe, iako to vise nije vrijedno spomena, samo bih zeljela da imam nekog, pravog prijatelja, brata, kojeg nikad u zivotu nisam imala, neko ko mi nece provoditi svoje magupske manire i skim cu moci normalno komunicirati, kao da se znamo sto godina , ali ocito je da bas na tom polju, nemam srece….
