Ne možeš pronaći mir izbjegavajući život”

Iskustvo je zbir, naših razočarenja...

18.08.2011.

***

 Gotovo cijelu ovu sedmicu od kako smo Dj dali pc maltretiramo se oko instaliranja i pokazivanja na najjednostavniji moguci nacin kako da koriste skype, pa smo skoro svaki dan kod njih....Juce su im oni idioti prikljucili internet i posto su smotani, jedno ukljuce, a drugo iskljuce, tako su nama i sve do 3 sprata iskljucili tv i vjerovatno da nismo samo mi bili u pitanju, nacekali bi smo se, dok nam ne prikljuce... No kako su im prikljucili i kako im je konekcija katastrofa i imaju los signal, tako i nisu imali interneta, pa nismo ni mogli pristupiti skypu na kojem su od svih nadodanih offline, pa vjezbamo preko pcja i laptopa, odlucili su da sacekaju jos ovaj mjesec, pa da se odjave od ovih kretena iz kablovske i predju na drugog internet provajdera koji je  daleko bolji, a danas su na nasu intervenciju poslali jednog idiota koji im je ponovo uspostavio konekciju i na mamino pitanje mogu li se odjaviti od njih, drsko odgovorio: mozete,ali sto ce te se usrecit...

Mene npr. uzasno nervira kad nesto neko ne zna,  ili sporo kapira, da ne kazem nije zvaka za svakog seljaka... Moram priznat da mi je i malo zao tog pcja i pitam se, jel ista od nekih mojih stvari ostalo na njemu, oni ga i nece nesto bog zna puno ni koristit, osim da se cuju sa djecom, jer zbog toga im najvise i treba, ali kada se sjetim koliko sam stvari sto sam godinama skupljala izgubila prilikom E formatiranja, tuga me uhvati...

Kako se priblizava moj put u Istanbul, primjetila sam kako se neki datumi podudaraju. Npr. 27. 06  sam predala za pasos a 27.( zapravo nisam bas sigurna jel bio 27. Ili 21. ) me je idiot izbrisao s msn, 08. 08 sam ga konacno dobila, slika mi se ne svidja, kosa i sminka su mi grozni, a i taj dan kad sam isla da predam nisam se ni nadala da cu sve zavrsiti ( 08. 06 2008 sam mu rekla da ga volim ). 10. smo kupile karte, a 14. se vracamo, mada umalo i da bude 13, (13. 12. 2008 se navodno ozenio )

Bilo je mnogo prepreka od strane E za nas odlazak u Istanbul. Na sve moguce nacine, nas je odvracao, a meni je jednom pukao film, pa sam se izderala i svasta rekla, sto ipak nisam trebala, jer zbog njega smo umalo odustale od puta i trazile druge opcije, solucije i mogucnosti za odlazak negdje na odmor. Bila sam tako ljuta i bilo mi je krivo, iako sam na kraju rekla da odemo na more, jer same tamo definitivno ne bismo mogle, da ne bi on ispastao zbog mene, jer niti ima para, niti voli da hoda, a pogotovo mu je bilo mrsko da zove hotele i rezervise.

Zar da zbog njega meni nema puta u Istanbul, koji ce zauvijek imati jedno posebno mjesto u mom srcu....

Prvobitna opcija za hotel bio je Grand Yavuz ( koje li ironije pomislih ), zatim Lamp Guest hostel  i na kraju najzad hotel Hurriyet, jer smo trazili da je cisto i uredno, da wc ima tus kabinu , a ne da je direktno pored ili iznad wc skoljke i najvecu ocjenu ljudi i naravno da se nalazi u Evropskom dijelu, a ne u Azijskom, kako je nju on odveo bogu iza nogu gdje je morala putovati i po 6 sati kako bi nesto vidjela i stime izgubila nekih 5 dana dok se nisu prebacili i nasli smjestaj u centru blizu Taksima...

Bojim se tog puta, ne samo zbog aviona, bojim se da od silnog uzbudjenja, a i zbog cinjenice da on nikada nece saznati za moj dolazak, ne dozivim nervni slom i rasplacem se ko kisna godina, jer sve bih dala kada bih mogla ponovo stupiti u kakav takav kontakt sa njim i da sam imala tu srecu da ga upoznam...

Sve troje ipak cemo biti zajedno u trokrevetnoj sobi, pitam se kako cu spavati od njih i kako cu se ustajati rano, da bismo imali cijeli dan na raspolaganju, a cini mi se da ce mi najgori biti dan pred polazak kuci, 7 dana ipak je malo, 5 nam ostaje za hodanje...

Vratit cu se u svoju kolotecinu, morat cu potraziti dermatologa kako bi odstranila mladez s ruke i posao, a to je ono sto najvise mrzim, apliciranje i razgovori, upoznavanje nove radne sredine, dok se ne naviknem, odnosno dok drugi ne ukapiraju za sta bi me sve mogli iskoristiti, a ja moram da sutim i trpim, jer  sam tu gdje jesam, za malo crkavice i kupljenja nekog znanja, sve do trenutka kad vidim da gubim svoje dragocjeno vrijeme koje najradije provodim kuci,  no odlucila sam da ukoliko opet budem bila neciji potrcko i smatrala se ucenicom (sto mislim da ce me vjecno  tako smatrati ) direktno kresnem u lice da nisam tu dosla da bi bila ucenica i radila poslove koje one rade, da mi mogu na najbolji moguci nacin reci da im ne trebam ako cu im sluziti vecinom za to, jer meni treba konkretan posao, a ako oni nisu u stanju da mi ga pruze, da idem traziti dalje, jer ja nisam ucenica....

Rodjendan mi je kao i svake godine protekao bezveze. Da sam se ja pitala, ja bih ga najradije provela negdje u prirodi, a ne umiruci od dosade ispred pcja i gledajuci ko se sve na faceu pravio englez i sjetio se da mi cestita. Citav skoro dan smo cekali Z da dodju i po obicaju sjednu na zvono.... Taj dan iznenada dosao im je R, pa su se zato zadrzali, a ja sam ga na nagovor mame i S, dodala na face  i poslala poruku.. Prihvatio je moj zahtjev, ali mi nista nije odgovorio...

A sam isto bila nasla i poslala joj da me doda, no ona je toliko drska i pokvarena, jer odgovorila je na moj zahtjev, da bi samo vidjela ko sam  ( odnosno da bi se uvjerila ) i prosnjuhala po mojoj stranici, a zatim me jednostavno deletirala... Uspjela sam da joj uzmem samo default sliku i jos jednu sa stranice njenog oca, starog kenjca, covjeka, kojeg ne znam... Osjecala sam se kao posljednje govno na svijetu, njenoj drskosti nema granica, sta sam joj ja uradila da se tako ponasa, pa mogla je bar sa mnom kontaktirati, ne mogu da shvatim nikako toliku mrznju i animozitet, a sve da slucajno ne bih vidjela slike od male i nekom ih prosjedila, odnosno pokazala V.. Fuj. Odlucili smo V nista ne govoriti, jer bog zna sta bi ona iskontsruisala u svojoj glavi i izanalizirala do jadna jada, skocio bi joj pritisak na 200. Teska je do besvijesti....

Sjetila sam se kako mi je bilo kada me je S konstantno  ignorisao i brisao sve sto bih mu ostavila na wallu, sto mi je bilo isto kao da mi je neko opalio samar...Grozno, ako ista mrzim, to je upravo ignorisanje i cinjenica kako covjek moze biti pokvaren i bezobrezan, da se osjecas kao posljednje govno na svijetu.

A ja bih i pored svega zivot dala i svakim danom molim Boga, samo da me se S bar jednog dana sjeti i posalje mi neku poruku.

Tetka mi prica za A kako je bila u Antaliji sa deckom i njegovim jaranom, nazderala se lubenice i umirala od dosade.... Glupaca....Kazu da su bili na Buni prosle subote...

A je pocela da radi, poslala mi je poruku odmah poslije mog rodjendana, kojeg se nije  ni sjetila da mi cestita. Nije ni vazno. Kaze da joj je Dz dala 100 maraka i da je opet imala problema sa H koji je bio u zatvoru, a ja sam vidjela na faceu da je D postavila slike malog i da je Dz podesila svoju vezu iz single u its complicated, vjerovatno zbog raje, no ona je sva komplicirana, a njih dvije odlicno su se nasle.

Ne razumijem samo kako mi je L  uspjela ostaviti na zidu da mi zeli sve najbolje u zivotu, kada sam ja nju  davno deletirala. Taj sam koment ipak juce izbrisala, a kako mogu da vidim sad me vise nema medju njenom listom prijatelja, gdje sam i pored toga sto je ja nisam imala, bila medju listom njenih papaka... Kad sam vidjela da onaj njen voli muziku tipa Mara i Derventske lole, gusle i ostalu seljacku muziku.... Uh,  koji papci...

Shvatam da radim iste stvari koje je i on meni radio, ignorisem je, a ja sam prekjuce pokupila sve njegove slike sa slidea kojeg sam mu nekad izradjivala za myspace i cesto odem do stranice njegovog brata, cija me default slika pomalo zbunjuje, jer bih prije rekla da je to on. Izgleda da mu je brat diplomirao (ne razumijem nesto kao nadzornik u saobracaju), a sve do nedavno pisalo je da studira, a ja sam sa svog fake profila, poslala zahtjev Bosnaforumu sa njegove stranice, samo da bi me mozda zapazio, medju ljudima koje mozda poznaje, a mislila sam da onoj H s moje stranice preporucim da ga doda, jer ona ima preko 1000 prijatelja i izgleda da nikog ne odbija, ali se bojim da ne budem previse opfirna. Bas sam ocajna.

Koliko primjecujem na faceu sam uspjela naci neke moje skolske kolegice i sve su one vecinom udate, a ja sam jos uvijek poput djeteta, i nikad nisam bila ni u kakvoj vezi, a sa njim sam se jedino vidjela u toj ulozi. Zasto sam tako blesava pa ne mogu nikako da se oduprem i trgnem. Otkako nemam kontakta sa njim, postala sam bezivotna i bezvoljna...

S je jednom prilikom dok je stajala u apoteci, dozivila da je pitaju jeli trudna, a sve zbog njene debljine. Ja bih toj zeni, koja je samo htjela biti ljubazna i propustiti je ispred sebe, da sam bila na njenom mjestu drsko odgovorila : pa kao sto vidite nisam, a slijedeci put kad budete htjeli biti tako ljubazni, zadrzite svoje misljenje za sebe. No kad malo bolje razmislim, S je dobro postupila sto nije reagovala.

Prije neki dan sam nasla i I na faceu. Ne znam da li se ozenio, ili mu je ono ipak cura, buduca supruga, sta li vec. On me nikada nije fizicki privlacio sa onim svojim gustim obrvama, zbog kojih sam mu jednom rekla da bi ih trebao malo pocupat, a i bio mi je dosadan, jer sam vecinom ja njega zabavljala,  iz njega izvlacila rijeci ko s klijestima, ali i dan danas mi uopste nije jasno, kako je S mogao znati da volim drugog turcina, bas kad sam to rekla I, koji je sam tvrdio da me voli.. Kao da se znaju...

I je na kraju kad sam mu vec dala do znanja da mi nije stalo do njega, bio vulgaran, pa mi je to bila jedinstvena prilika da prekinem kontakt sa njim, a da ne zalim.

S je postao moj svakodnevni teret, a narocito sada, kada nakon 3 i po godine imam priliku da odem u taj carobni Istanbul. Ako su oni vec neki vjernici i drze do vjesrkih obicaja, zar ne zna da je ljudski prastati i pruziti ruku pomirenja, ali  ja mu nista lose nisam uradila, osim sto sam rekla da je mrzim. Zar je to moj jedini grijeh? Prepao se vjerovatno.... U zenskoj je svijesti ipak da budemo ljubomorne...

Ponekad zaista pozelim da razmjenim s nekim misljenja i shvatam koliko covjek moze biti hendikepiran stime kada nema svog drustva, svog prijatelja, nekog drugog, pored majke i sestre..

Mene vise nista u zivotu poslije njega ne ispunjava...

 Od svih žalosnih izgovorenih ili napisanih riječi, najžalosnije su ove: 'Moglo je biti...'(John Greenleaf Whittier)

Ne možeš pronaći mir izbjegavajući život”
<< 08/2011 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

Sve što želiš je novac, a sve što ti treba je – ljubav.

Nije mi zao zbog stvari koje su se desile u mojoj proslosti..! Zao mi je vremena izgubljenog na pogresnim osobama.






''Nezadovoljstvo je kao zvijer,
nemocna kad se rodi,
strasna kad ojaca.''
M.S



Svakodnevno nam se dogadaju situacije iz kojih nam valja nešto naučiti. Ako iz njih ništa ne naučimo, te nam se prilike za pouku ponavljaju opet i opet.



Poštuj drugoga! Poštuj i tude mišljenje; usporedi ga sa svojim, i razmisli koliko u njemu ima dobroga i istinitoga. Da bi mogao ispravno shvatiti tude mišljenje, valja ti se staviti u položaj drugoga; razumjeti njegove probleme, težnje, navike i drugo... I tek ćeš tada pravilno shvatiti njegove misli.
Razumijevanje tudih misli učinit će te mudrijim.

Image and video hosting by TinyPic


MOJI FAVORITI
Ljekovito bilje i lijecenje raznih bolesti
Biseri Prirodne Kozmetike
Aromaterapija
Kozmetički kutak
Mali Kutak Za Kreativni Trenutak..
'Još unazad godine brojim..'
ReMeMbRaNcE
Riječ je samo sjenka djela
u vrtlogu
Lepton - Svijet nauke
Moje karikature
LilaSmokva opet živi: Skidam svoje debelo odijelo
Engleski - vježbe
Engleski građevinski izrazi
Turcizmi
VUDU MAGIJA - VOODOO MAGIC
¤ Knjizevni kutak ¤
*~ Literarni kutak ~*
više...

BROJAČ POSJETA
22470

Powered by Blogger.ba